IVA ZAGODA

UMJETNICA

Fascinira me pokret i kretanje po formatu za vrijeme trajanja skladbe, što me dovodi do bestežinskog osjećaja sličnog osjećaju zarona.

**Od Tiersena i Maaloufa do trash taktova ‘90-ih.**

Umjetnica mlađe generacije Iva Zagoda formativne je godine studija na Likovnoj akademiji u Zagrebu iskoristila za savladavanje kreativnih impulsa koje se manifestiralo kroz, svima poznate, mini umjetničke krize na koje je nailazila u svome obrazovnom procesu. Naime, slušavši zvuk violine na obali rijeke Vltave u Pragu u danima studentske razmjene, Ivi se rodila ideja koja će pratiti njezin slikarski rad do današnjih dana. Riječ je o slikarstvu kojeg opisuje pojam sinestezije, a što označava objedinjavanje te nadilaženje granica između različitih ljudskih osjetila, rezultat čega su Ivine slike bezvremenskih karakteristika i neodoljive jednostavnosti. Naime, slušajući glazbu koja joj u tome trenutku budi posebnu znatiželju, Iva likovno odgovara na istu u mediju koji joj najviše odgovara i kojim se primarno bavi, a to je za sada slikarstvo.

S već nekoliko uspješnih skupnih i samostalnih izložbi iza sebe - posljednja od kojih se zvala Zaron - slikarica nam u kratkim crtama objašnjava kako nastaje njezino djelo: „Zvuk definiram kroz boju, ritam kroz tehniku i materijale, potez kroz dinamiku pokreta.“ Ovo posljednje upravo opisuje jedinstvenost i inovativnost Ivinog slikarskog postupka - u kojemu rad ne definiraju samo klasični elementi poput linije i boje, već i sama dinamika pokreta umjetnice, odnosno njezin zaron u umjetničko djelo. Teško je oteti se dojmu sličnosti ovakve koncepcije s, primjerice, tehnikom drippinga slavnog Jacksona Pollocka, koji je svoje inspiracije ipak vršio iz idejno različitih izvora, a čime su nastala djela drugačijeg likovnog izričaja. No ipak, mogli bismo reći kako ovo dvoje autora povezuje dosljednost apstraktnim oblicima, koje Iva uspijeva originalno i znalački varirati ovisno o tome nalazi li se na njezinom repertoaru npr. skladba francuskog glazbenika Yanna Tiersena, trubača Ibrahima Maaloufa ili zvukovi popularnih taktova trash sounda 90-ih.

Posjet zagrebačkom ateljeu Ive Zagoda bio je za cijeli kolekcionart team poseban likovno-kulturni događaj. Naime, već samim ulaskom u prostor ateljea posjetioc može osjetiti pozitivne vibracije koje se šire iz svakog njegovog kuta i detalja: iz Ivinih pomno pripremljenih slikarskih pomagala, razapetih i nedovršenih slika na platnu, cd-playera iz kojeg ponekad svira glazba (Iva, naime, voli stvarati uz glazbu iz slušalica), te brižljivo posloženih i vizualno impozantnih finalnih produkata - bilo slika na platnu koje ponekad dosežu monumentalne dimenzije, ili pak manjih uokvirenih skica koje su umjetnici podjednako važne u njezinome kreativnom procesu.

Još jedan detalj kojim smo ostali impresionirani, a svakako ima svoje objašnjenje te se ne susreće često, jest kvaliteta i koloristički dojam njezinih platna, koje umjetnica naručuje specijalno iz Beča. Naime, zbog svoje posebne teksture, prirodne boje i same veličine, raspoređena po bijelim zidovima ateljea - i sama platna na prvi pogled izgledaju kao umjetnička djela. Mogli bismo zaključiti kako gore spomenuto objašnjenje leži u činjenici da praznina prostora na Ivinim platnima ima svoju vlastitu unutrašnju dimenziju te specifičnu ulogu, podjednako važnu - ako ne i važniju - od samih slikarskih elemenata poput linija, ploha i boja. Naime, ukoliko potonji elementi predstavljaju vizualnu denotaciju glazbenih sekvenci koje Iva sa strašću i užitkom preslušava, tada praznina platna označava glazbeni događaj sam, odnosno njegov preduvjet bez kojeg istoga (ili nekog drugog događaja - ovisno o promatračevom vlastitom čitanju njezinih djela) ne bi niti bilo. U najnovijem stvaranju, Iva svoje događaje seli iz slikarskog u kiparski medij, s idejom da multidimenzionalnost događaja koje notira još plastičnije oživi, koristeći razlikovnu karakteristiku kiparstva naspram slikarstva - dodatnu treću dimenziju.

Za kraj, spomenimo i citat kojeg smo se sjetili pišući ovih posljednjih nekoliko redaka, a kojeg neki pripisuju čak i velikome Mozartu: „The music is not in the notes, but in the silence between.”

BIOGRAFIJA

Iva Zagoda rođena je 1992. godine u Zagrebu, gdje je i završila Akademiju likovnih umjetnosti, Nastavnički odsjek/slikarstvo, u klasi prof. Damira Sokića 2019. godine. Izlagala je na pet samostalnih i desetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnica je Grand Prix nagrade na 16. Erste fragmentima, dvije nagrade 7. bijenala slikarstva (NMMU-a i HDLU-a), Druge otkupne nagrade Muzeja grada Rovinja te stipendije za studentsku razmjenu Erasmus + u Pragu. Živi i radi u Zagrebu.