MARIJA MATIĆ

UMJETNICA

Djetinjstva kao takvog se ne sjećam i zapravo mi je bilo zanimljivo vratiti se u djetinjstvo u nekom drugom smislu, slikajući u različitim tehnikama i formatima, te s različitim emocijama.

Majka kuraž

i njezina djeca.

Pogled na radove slikarice i crtačice Marije Matić kod svakog će promatrača izazvati različitu emociju, no ono što je sigurno jest da nikoga neće ostaviti ravnodušnim. A doživljaj Marijinih slika nama je postao još intenzivniji nakon zanimljivog razgovora s umjetnicom, u kojem nam je na sebi svojstven način - strastveno i šarmantno - predstavila pozadinu svojeg stvaralaštva. Marija Matić posjeduje onaj prirodni umjetnički talent koji ju je već vrlo rano (tijekom studija) svrstao među nadolazeće zvijezde ove, ponekad nemilosrdne, stvaralačke discipline. Zaista je fascinantna energija i kreativni naboj koji izbija iz radova ove mlade zagrebačke umjetnice, bilo onih na manjim dimenzijama A4 formata ili pak iz monumentalnih radova na papiru koji svojom veličinom prekrivaju čitave površine zida.

Rijetko svjedočimo tako vrsnome snalaženju na vrlo različitim formatima crtaće podloge koje Marija s lakoćom savladava još od studentskih dana. I upravo je po svojim crtežima na papiru Marija najviše poznata široj javnosti, koja ju je – paradoksalno – imala priliku upoznati u trenucima kad se spletom životnih okolnosti već udaljavala od svoje izobrazbe na Akademiji, iznenada ju napustivši nakon preddiplomskog studija. Naime, u to je vrijeme Marija u relativno kratkome periodu imala nekolicinu, od struke i kolekcionara vrlo zamijećenih samostalnih izložbi studentskih radova, čiju su glavnu okosnicu predstavljali posve drugačiji dječji portreti i autoportreti.

Zašto baš motiv djece dominira u Marijinom slikarstvu, i to kao nepresušna inspiracija za desetine radova koji su nastajali nevjerojatnom brzinom u trenucima iskonske umjetničke inspiracije, kada emocija kroz umjetnicu u trenutku prelazi na plohu bez dodatnog propitkivanja. Ideja je Mariji došla nekako spontano i slučajno, iz želje da kao kreatorica svojeg djela vodi kontrolu nad svakim segmentom stvaralačkog procesa, pa tako i da sam slikarski predložak - odnosno model rada - bude njoj poznat i dostupan motiv, čime se originalnost njezine ideje te autorstvo ne bi mogli dovesti u pitanje. Slijedom toga, pravo vrelo umjetničke inspiracije za nastanak dječjih portreta Marije Matić, kao i za vlastite autoportrete u toj dobi, postali su Marijini obiteljski fotoalbumi: dupkom ispunjeni fotografijama malene Marije, njezine braće, prijatelja, obitelji… Na ovim osobnim fotografijama umjetnica ne uočava i prepoznaje samo djecu, već kroz njihov lik projicira (vlastite) osjećaje, odnosno dojam koji na nju ostavljaju laičkom oku nevidljive mijene sasvim običnih dječjih lica, grimasa, pokreta te sjećanja na događaje koji su u pozadini fotografija, a koji ostaju nepoznati slučajnome promatraču. Tako su nastali vrlo ekspresivni radovi, neki od kojih su stvoreni u svega nekoliko poteza – linijskih ili izvedenih puninom plohe – koji se prožimaju u neshvatljivo jezgrovitom planu građenja kompozicije. Ona je kod Marije Matić izvedena prije svega slikarski, što najjasnije uočavamo u prikazu područja oka, gdje Marija vrsnim sjenčanjem množi linije ne bi li postigla efekt prostorne dimenzije, te igrajući se sa sjenom pridodaje svojim licima karakterno-psihološki naboj, koji je ovisno o situaciji tužan, ljut, sjetan, zamišljen, radoznao ili ustrašen.

Ekspresivan ton Marijine djece još je naglašeniji kod njezinih prikaza afričke siročadi, čija lica premda na prvu djeluju zlokobno, pomnijim promatranjem počinju ostvarivati utisak simpatičnosti, i to upravo radi svojeg apstrahiranog i naivnog izričaja. Pri susretu s ovim vrsnim djelima Marije Matić na pamet nam padaju razne povijesne reference koje su barem indirektno morale utjecati na ovaj vrlo unikatan umjetnički potpis, a kreću se (od kraja prema početku) od slavnih slikara Jean-Michela Basquiata, Francisa Bacona, E. L. Kirchnera pa sve do velikog Gaugina - posebice njegove Tahiti faze kad je i monumentalnost njegovih radova stupila u prvi plan.

Marijino uspijeće psihološke karakterizacije protagonista svojih (auto)porteta reflektira njezina vlastita promišljanja i viđenje djece koja nisu u skladu s mainstream poimanjem djece kao bezgrešnih, naivnih i nevinih bića. Iako ovo može zvučati (i izgledati) pomalo mračno, takvo pristupanje temi zapravo predstavlja pravo osvježenje, te mu i mi pristupamo s velikom radoznalošću. Marijini dječji likovi - izolirani iz vlastite okoline te smješteni u neki imaginarni prostor - svojim eksponiranjem kod promatrača potenciraju osjećaj svoje ranjivosti. Zauzvrat međutim, Marija uspijeva vlastitim slikarskim umijećem pojedinim likovima podariti stav odlučnosti ili čak drskosti. Na ovaj se način njeni dječji protagonisti pretvaraju u prave male prgave i ponekad scary djevojčice i dječake izvedene na svim mogućim oblicima papirnatih podloga, a čime nas neodoljivo podsjećaju na one japanskog umjetnika Toshitoma Nare - jednog od najslavnijih slikara istog motiva današnjice - čiji su dječji junaci zaludili ljubitelje umjetnosti diljem svijeta.

Zaista je šteta da je Marijin profesionalni put svjedočio njenom preranom odlasku s Likovne akademije, no iz razgovora s umjetnicom uviđamo kako se ona s umjetnošću zapravo nikad nije prestala baviti. Naime, osim crteža koje ovom prilikom predstavljamo, Marija se posljednjih godina okušala u monokromatskim crtežima kojima je pridodavala tekst – blisko nalik stripovskim isječcima – zatim šarolikim kolažima, te simpatičnim minijaturnim skulpturama.

Stoga uz dašak autoričine umjetničke imaginacije na našim stranicama, pozivamo vas da (ponovno) otkrijete pravi mali čudnovati svijet šarmatnih dječjih likova Marije Matić na površini papira.

BIOGRAFIJA

Marija Matić rođena je 1994. u Zagrebu. Godine 2013. završava Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu, Grafički odjel, nakon čega upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Studij likovne kulture na Nastavničkom odsjeku ALU pohađa do 2017. godine. Sudjelovala je na nekoliko skupnih i samostalnih izložbi u Zagrebu, Rovinju, Novom Sadu, Beogradu, Osijeku itd. Dobitnica je nekoliko stručnih nagrada. Živi i radi u Zagrebu.