Pričajući na samom početku o školovanju i medijima u kojima djeluje, zaintrigiralo nas je Bartolovo viđenje prema kojemu grafičke tehnike koje izučava na fakultetu imaju više toga zajedničkog s tetoviranjem negoli sa samim slikarstvom, koje mu je trenutačno ipak na prvom mjestu interesa. Mladi umjetnik pojašnjava kako je to zbog toga što kod prvog dvoje postoji element repetitivnosti i prilagodbe samoj podlozi i želji naručitelja – kod grafike se radi o obrađenoj ploči koju se pritišće na papir ili neku drugu površinu, dok je kod tetoviranja riječ o intervenciji na samo ljudsko tijelo. Ipak, slikarstvo Bartolu kao treći - no po trenutnim preferencijama prvi - medij, omogućava najveću slobodu kojom postiže najzanimljivije likovne efekte, te se kroz eksperiment i igru uspijeva najkreativnije izraziti. 

No, pređimo sada na ono što prosječnom promatraču prvo upada u oko pri susretu s umjetničkim radovima Bartola Galovića, a to je maštovit i začudan likovni svijet potpuno jedinstvene vlastite ikonografije, ukomponirane u njegova djela na način koji izmiče svemu dosad viđenim na domaćoj umjetničkoj sceni. Ovdje svoje mjesto nalaze umjetnost Orijenta – od perzijskih sagova i minijatura do tibetanskog slikarstva – mističan i nedokučiv svijet srednjovjekovnih manuskripata i drvoreza, mitološki motivi i bajke slavenskog povijesnog prostora, magija, tarot, pa čak i psihodelija. Premda se čini kao da je riječ o skupu nabacanih simboličkih i vizualnih pojava, reference koje Bartol odabire svjesna su autorova potraga za svijetom okultnog i nedokučivog kako bi isto bilo reinterpretirano na njemu svojstven način, čime umjetnik postiže novu likovnu vrijednost.