Ipak, Loreninu svestranost potvrđuje činjenica da je završila Grafički odsjek Likovne akademije u Zagrebu, te je njezino putovanje u trodimenzionalni svijet umjetničkih oblika svoje ishodište imalo na dvodimenzionalnoj površini crteža, odnosno slike. No, da se vratimo na oblike po kojima je Lorena najviše poznata široj javnosti, a to su njezine kolorističke skulpturalne instalacije izvedene u pomalo zastrašujućim i čudnovatim biomorfnim formama velikih dimenzija, koje sama umjetnica naziva Boom, Uzroci sadržaja i Boom drugi. Sve tri skulpturalne cjeline karakterizira ista tehnika kolažiranja, odnosno preciznije rečeno dekolažiranja – a što označava praksu poznatu iz šezdesetih godina prošlog stoljeća kroz rad umjetnika novog realizma koja se temelji na plakatima strganima sa zidova i ograda – čiji bi drugi naziv bio umjetnost poderanih plakata. Lorena dakako ne skriva ovu vezu te utjecaj avangardnih umjetničkih pravaca poslijeratne Europe na svoju jedinstvenu umjetnost, koja je unutar domaćih likovnih strujanja uistinu pravo osvježenje i velika novost. Naime, putem rada u mediju plakata – koje Lorena najprije skuplja na ulicima i trgovima, a potom dematerijalizira i dekontekstualizira – Lorena razmišlja o utjecaju svakodnevnih informacija na ljudsku percepciju. Svoje suočavanje s invazivnim karakterom plakata i njegovom manipulativnošću Lorena provodi najprije kroz svoje prihvaćanje njegovog realiteta, da bi zatim nastupilo kreativno istraživanje koje rezultira vrhunski osmišljenim serijama skulpturalnih radova, koji su u stanju vizualno obogatiti i dekorativno podignuti bilo koji ambijent i prostor. 

Lorena ne odabire plakat isključivo zbog njegovog propagandnog učinka, već i zbog žarkih boja čiji intenzitet stimulira oko, odnosno njegova svojstva prolaznosti i potrošne robe čijom smo vizualnom pojavom u javnom prostoru svakodnevno bombardirani.