U život Klasje Habjan umjetnost je ušla nekako prirodno i spontano. Usudili bismo se čak reći da bi Klasja pogriješila da se svojevremeno nije odlučila upisati Studij dizajna, kojim je sve počelo. Zapravo, počelo je već mnogo ranije. Naime, kako Klasja rado ističe, potječe iz umjetničke obitelji čija joj je podrška i zeleno svjetlo za vlastito bavljenje tom plemenitom djelatnošću bilo od neizmjerne važnosti. A tkogod je imao priliku intimnije prodrijeti u svijet kreativnih stvaraoca, upoznat je i s bremenom društvene odgovornosti s kojom se svatko od njih svakodnevno suočava. Ipak, a što je odlika zaista samo rijetkih, Klasja svome stvaralaštvu pristupa vrlo neopterećeno i slobodno - nekako poput igre - no ipak pomno zaokupljena vlastitim promišljanjem zadataka koji su se našli pred njom, bilo da je riječ o vlastitim umjetničkim inicijativama ili pak angažmanima u dizajnerskom studiju kojeg je pokrenula s kolegicom Zitom.

Na Klasjinom umjetničkom repertoaru izmjenjuju se razni mediji i tehnike stvaranja: pisanje (kratkih priča i pjesama), ilustriranje, grafički dizajn te eksperimentalne tehnike - koje često objedinjavaju upravo prije spomenute. Zanimljiva su i polazišta iz kojih kreće većina dosad nastalih Klasjinih radova i projekata, a to su baš tekstualni, odnosno literarni predlošci, bilo da su napisani u poeziji ili prozi. Ipak, Klasja za svoje ilustracije radije odabire poeziju budući da joj kao umjetnici dopušta veću slobodu interpretacije. Naime, kako sama pojašnjava, intimnije poniranje u autorski tekst omogućava joj da se ekspresivnije izrazi u tome tekstu komplementarnom mediju.