Spominjemo to jer smo dojma da, koliko god Mašino slikarstvo zadržava sasvim tradicionalne likovne karakteristike i uzore, naginjući blisko pravcima poput realizma ili na momente čak neobaroknih slikarskih praksi - posebice u njezinom načinu građenja kompozicije ili tretiranja inkarnata svojih likova i draperije koja često poprima iznimno dekorativan izričaj - ono u svojim tematskoj biti ostaje vezano uz suvremena pitanja i izazove društva u kojemu živi. Često se ta pitanja tiču onog dijela društva s kojim je umjetniva u bliskom kontaktu i čini dio njezine uže zajednice, pa tako u spomenutom ciklusu Dark Euphoria (kovanice posuđene od pisca SF romana Brucea Sterlinga), autorica naglašava važnost i ulogu digitalne tehnologije koja kroji živote pripadnika mlađe generacije; čak i u trenucima njihovog najvećeg opuštanja. Na slikama ekspresivnog kolorita i vibrantnog izričaja možemo tako zateći Mašine prijatelje zavaljene u fotelje, na podu ili u krevetu u intimnome činu druženja (neeksplicitnog karaktera) u kasne večernje ili rane jutarnje sate u trenutcima kad stanje euforije postupno zamjenjuje svima poznata depresivna faza, odnosno kada stimulansi ekscitacije popuštaju uvjetujući melakolično raspoloženje prisutnih.

Ciklus na ontološkoj razini progovara o svojevrsnom stanju duha - kako onom konkretnoga trenutka, tako i duha generacije - koji se očituje u zalutalim pogledima prisutnih likova, čime se umjetnica